Uvijek sam bio sklon patetično-tragičnim razrješenjima: kada se ljubi, ljubi se samo jednom; kada se odlazi, odlazi se zauvijek; kada se kreće u rat, onda se i gine. U životu, međutim, rijetko dolazite u priliku da primijenite svoj rafinirani osjećaj za tragično, te se zamišljeni uzvišeni princip najčešće troši na trivijalnosti. Pa na kraju biva samo: kada se pije, pije se do padanja u nesvijest; kada se bježi, bježi se brzo; kada se zaboravlja, zaboravlja se potpuno.