U mome srcu bilo je mesta za mnoge, ali opet oko mene beše sve pusto i studeno, na mome ognjištu nije pucketala vesela vatra. Žudeo sam da vidim oganj na njemu, mislio sam da to nije isuviše smeo san, iako sam bio ružan, iako sam bio star i mračan, da će i meni pasti deo one sreće posejane širom celoga sveta. I tako, Jestira, ja sam te prigrlio na svoje srce, na najdubljem mestu savio ti gnezdo, pokušao sam da te zagrejem ognjem koji si sama u mome srcu zapalila!