Enes Halilović

čovjek, koja god vrata otvorio, kud god krenuo, pa makar bio i zakovan za stolicu, neminovno nabasa na prošlost.

Dakle, pjesništvo prethodi nauci, a znanje uživanju.

Vidjela sam to, osjetila sam to, i tvrdim: na samom dnu postoji olakšanje

srce nije mramor kamen
da ne boli kad ga lome,
zato nemoj da me pitaš
kako je sad srcu mome.

Vođen saznanjem da se u njegovom narodu supstanca prekrasnog ukusa i mirisa vidi kao trulež, profesor Sipac bio je vrlo oprezan.

nikome u Eroziji nije bila dovoljna svoja kuća. Svi su brinuli tuđu brigu i pretresali tuđe postelje. Čini mi se, svi su znali, koliko ko ima kašika.

Ko se bori s čudovištima, mora paziti da pritom
i sam ne postane čudovište. I ako dugo gledaš u ponor,
i ponor gleda u tebe.

Fridrih Niče

Jer, rođeni smo kao ništa, živimo kao ništa i umiremo kao ništa.

On je i postigao to što je želio – kad propadneš, to znači, bio si nešto.

Ono sjeme koje bik štrcne u menzuru – to je životna esencija koja će, jednog dana, biti i nagon, i potreba, i strast, i ljubav, i koja će tražiti posao, vlast, položaj i smisao.“