Davorka Herceg-Lockhart

hoda šetnicom uz rijeku koja njezin grad presijeca nadvoje, pokraj nje polako plovi nekoliko ranojutarnjih tegljača

slijeva joj je pješački most u

Yazz dobro zna da će Amma uvijek biti sve drugo samo ne normalna, i s obzirom na to da je sada u pedesetima, još nije stara, iako pokušaj to objasniti jednoj devetnaestogodišnjakinji; u svakom slučaju, starenja se ne treba sramiti

pogotovo kada se to događa čitavoj ljudskoj rasi

iako se katkad čini kao da ona jedina među svojim prijateljicama želi slaviti starenje

jer je takva povlastica ne umrijeti prerano, govori im ona dok se spušta noć, oko kuhinjskog stola u njezinoj udobnoj kućici u nizu u Brixtonu