tipovi s Trinitija dolazili k nama. To područje nije baš bilo doslovno rizično – fabrički radnici, zidari, pekari, socijalni slučajevi, i pokoji srećnik koji radi u Ginisu i ima plaćeno zdravstveno i večernju školu – samo je bilo odvojeno. Slobodne opštine su svoje ime dobile, pre više stotina godina, zato što su terale po svojoj ćudi i same krojile svoja pravila. Ta pravila su u mojoj ulici ovako glasila: koliko god da si švorc