Platon

nitko nije svojevoljno nego pod silu pravedan, budući da pravednost pojedincu nije dobro; jer svatko čini nepravdu, gdje god misli da će je moći činiti

nepravednik ne želi pričinjati se nepravednim nego biti, budući da u njemu postoji težnja prema istini i da ne živi za prividanja

kakav svatko treba biti i kojim putem udariti, da život što najbolje provede? Mladić

a za nepravednika kažu, da će imati bogovski život, samo ako sebi zna pribaviti glas pravednosti

Kad već dakle pričin, kako kažu mudraci, i "istinu nadvlađuje i srećom gospodari", treba se uopće za njime okrenuti

te ćemo tada što rječitošću što silom postizavati, da ne budemo kažnjeni zbog zlodjela

Po svemu dakle, stoje rečeno, Sokrate, kako je moguće, da bi još tkogod htio cijeniti pravednost? Kako

ako tko poradi svoje osjećajne prirode osuđuje nepravdu ili se od nje uzdržava poradi znanja

da nas od mala uvjeravate, ne bismo pazili jedan na drugoga, da ne učini nepravdu, nego bi svatko pazio sam na se i čuvao se od nepravde kao od najvećeg zla

jer se bojim, da možda nije bezbožno pri optuživanju pravednosti šuštati i ne braniti je, dok još dišemo i možemo govoriti. Zato je najbolje, da joj pomažem, kako mogu