Zlo pod suncem

Ako je rekla jednu laž, koja nije bila nužna, onda su i druge laži postale moguće. U međuvremenu, Colgate je odnio ovdje snimljenu fotografiju u policiju u Surrevu, gdje je identificirana. Zatim sam povukao jedini potez za koji mi se činilo da može biti uspješan. Uljuljkavši najprije Patricka Redferna u sigurnost, iznenada sam navalio na njega i učinio sve da ga navedem da izgubi samokontrolu. Činjenica da je prepoznat kao Corrigan posve ga je izbacila iz ravnoteže.

Hercule Poirot zamišljeno se pogladi po vratu.

— Ono što sam učinio - reče on važnim glasom - bilo je doista opasno, ali ne žalim zbog toga. Uspio sam! Nisam uzalud patio.

Za trenutak je vladala tišina. A onda se gospodi Gardener otme dubok uzdah.

— Pa, gospodine Poirot - reče ona - baš je bilo divno čuti kako ste sve to postigli.

Slušajući vas, činilo mi se da sam na predavanju iz kriminologije, zapravo, to i jest bilo predavanje iz kriminologije. A kad samo pomislim da moja purpurna vuna i onaj razgovor za vrijeme sunčanja imaju veze sa svim tim! To me doista ostavlja bez riječi, a uvjerena sam da i gospodin Gardener osjeća isto, zar ne, Odell?

— Svakako, draga - odgovori gospodin Gardener. Hercule Poirot reče:

— I gospodin Gardener mi je pomogao. Bilo mi je potrebno mišljenje jednog razumnog čovjeka o gospodi Marshall. Pitao sam gospodina Gardenera što misli o njoj.

— Je li? - reče gospoda Gardener. - I što si ti rekao o njoj, Odell?

Gospodin Gardener se nakašlja i odgovori:

— Pa, draga, ja o njoj zapravo nikada nisam imao visoko mišljenje, znaš.

— Takav odgovor muževi uvijek daju svojim suprugama - reče gospoda Gardener.

— A ako mene pitate, čak je i gospodin Poirot ne cijeni baš najviše, jer što drugo znači cijela ona priča o prirodnoj žrtvi i sve to? Istina je, ona nije bila žena visokog stila, a kako kapetan Marshall nije trenutačno ovdje, reći ću da sam je ja oduvijek držala glupačom. Rekla sam to gospodinu Gardereru, zar ne, Odell?

— Da, draga - odgovori gospodin Gardener.

tog trenutka sinula mi je ideja. Ta samouvjerenost - glatkoća kojom je učinjen zločin. Uopće nisam sumnjao u to da će Patrick Redfern opet poduzeti nešto slično u budućnosti. Ali, kako je s prošlošću? Postojala je mogućnost da mu ovo nije bilo prvo ubojstvo. Način na koji je ubijao, davljenje, bio je primjeren njegovoj prirodi, ubojica iz zadovoljstva, ali i iz koristi. Ako je već počinio neko ubojstvo, bio sam uvjeren da je postupio na jednak način. Zato sam zamolio inspektora Colgatea da mi nabavi popis žena - žrtava davljenja. Rezultat me ispunio radošću. Nellie Parson, koja je nađena zadavljena u osamljenom grmlju, mogla je biti ili ne biti žrtva Patricka Redferna. Na njega je ukazivao jedino izbor mjesta - ali u slučaju Alice Corrigan našao sam upravo ono što sam tražio. U načelu istu metodu. Petljanje s vremenom, ubojstvo učinjeno ne, kako je to uobičajeno, prije nego je otkriveno, nego poslije. Tijelo tobože otkriveno u četiri i petnaest. Suprug s alibijem do četiri i dvadeset pet.

— Sto se doista dogodilo? Držalo se da je Edward Corrigan došao u Pine Ridge, otkrio da mu supruge tamo nema, izašao iz kafića i šetao gore-dolje, čekajući je.

Zapravo je odjurio koliko god ga noge nose na mjesto gdje je dogovorio sastanak u Cezarovom gaju (koji je, sjetit ćete se, posve blizu), ubio suprugu i vratio se u kafić.

Djevojka-izletnica koja je naišla na žrtvu bila je ugledna dama, nastavnica gimnastike u poznatoj ženskoj školi. Činilo se da ona nije ni u kakvoj vezi s Edwardom Corriganom. Morala je otpješačiti dio puta da bi izvijestila o ubojstvu.

Policijski liječnik došao je ispitati leš tek u petnaest do šest. I u tom slučaju vrijeme smrti bespogovorno je prihvaćeno.

— Poduzeo sam posljednji test. Morao sam pouzdano znati da li gospoda Redfern laže. Organizirao sam naš mali izlet u Dartmoor. Ako je itko patio od vrtoglavice zbog visine, ne bi se osjećao ugodno pri prelasku uskim brvnom preko rječice.

Gospođici Brewster, koja se nije pretvarala, doista se zavrtjelo u glavi. Ali Christine Redfern nehajno je pretrčala preko mostića, uopće ne reagirajući. Bila je to sitnica, ali za mene i konačna potvrda

Je li to mogla biti Arlena koju je Patrick nagovorio na nekakvu šalu? Odmahnuo sam glavom, ne, bilo bi previše opasno. Živo tijelo, onda, ali čije? Postoji li neka žena koja bi pomogla Redfernu? Možda njegova supruga. Ali, ona je bila nježne, bijele puti. Ah, da, ali preplanulost se mogla steći i iz bočice... bočice... konačno, javio se jedan dio moje slagalice. Da, a zatim, naravno, kupanje da se ispere tobožnja preplanulost prije odlaska na tenisko igralište. A škare? Pa naravno, da se uništi kopija kartonskog šešira, nezgodna stvarčica koja se morala ukloniti, ali su u žurbi zaboravljene škare, jedina stvar koja se omakla paru ubojica.

— Ali, gdje je sve vrijeme bila Arlena? I to je bilo savršeno jasno. U Vilenjakovoj spilji mogle su biti samo Rosamund Darnley ili Arlena Marshall, miris koji su obje koristile to mi je jasno potvrdio. U pitanju svakako nije bila Rosamund Darnley, što znači da je morala biti Arlena, koja je tamo čekala da se obala oslobodi neželjenih gostiju. Kada se Emily Brewster u čamcu udaljila, Patricku je plaža postala posve čista te je imao tako savršenu priliku da počini zločin koji je smislio. Arlena Marshall ubijena je poslije petnaest do dvanaest, ali medicinski pregled usmjerio se samo na najranije moguće vrijeme izvršenja zločina. Da je Arlena bila mrtva u petnaest do dvanaest, to je bilo nešto što je liječniku rečeno, a ne ono što je on rekao policiji.

— Trebalo je razjasniti još dvije stvari. Izjava Linde Marshall davala je Christine Redfern alibi. Ali, ta izjava temeljila se na ručnom satu Linde Marshall.

Bilo je, dakle, osobito važno dokazati da je Christine imala dvije prilike namjestiti sat. Te dvije zgode otkrio sam prilično lako. Bila je to jutro sama u Lindinoj sobi - a postojao je i jedan posredan dokaz. Svjedoci su, naime, čuli Lindu kako kaže da se "boji da će zakasniti", ali kada je sišla dolje, na satu u predvorju bilo je tek deset i dvadeset pet. Druga moguća prilika bila je da vrati kazaljke čim joj je Linda okrenula leda i krenula na kupanje.

— Zatim je trebalo odgonetnuti problem ljestvi. Christine je oduvijek tvrdila da se boji visine. Još jedna pripremljena laž.

Sada sam imao mozaik, svaki djelić izvrsno se uklapao na svoje mjesto. Ali, nažalost, nisam imao čvrst dokaz. Sve to postojalo je samo u mojoj glavi.