Ispod sedmog neba

Samo opušteno!“ je za roditelje crvena krpa čijim mahanjem se dodatno aktivira već poslovična opuštenost, jer svaki iole iskusan roditelj je uvek i svuda opušten kao napeta struna

U njih se Homo pinguinicus, zajedno sa svojom ljubavlju prema zimskim čarolijama i sklonošću ka kvašenju, može zašnirati u nadi da se neće vratiti kući kao živa ledenica.

Činilo se kao da želi da stigne na početak, ne bi li sebi obezbedio produžetke utakmice koju je nakon kapi igrao sa životom i stigao do nerešenog rezultata.

Proja ne voli kese, ona mora da diše i svakim dahom postaje sve tvrđa i tvrđa.

Zbog toga ovaj obični, sirotinjski hleb svojom merom podseća na lice i dodir.

čitaš, em u njenoj četvrtastoj senci duvkaš

Ali svako ko se potrudi da pogleda svakodnevni život, videće da život mrda neočekivanim pokretima i da u njemu nema mnogo logike i pravila, upravo onako kao što je Majstor Čehov rekao: „U životu se ljudi ne ubijaju, ne bese i ne izjavljuju ljubav u svakom trenutku. Veći deo svog života jedu, piju i govore besmislice.“ Ali on je znao i da nema boljeg života od onog koji imamo i koji zato treba primećivati, o njemu pisati, čitati i živeti ga svaki dan. I baš zato Čehovljeva svakidašnjica ne prolazi, od nje su sastavljeni životi ljudi koji su živeli pre sto, hiljadu ili deset godina, upravo onako kao što ona i danas čini naše živote.