Pročitala sam je u jednom dahu.
Одличне теме. Реалне. Плакала сам док сам читала причу о Азри и Вукашину.
„Za koji minut svanuće zora... I biće tačno dve godine od kada smo se prvi put vozili biciklom. I hteo sam da ovu zoru dočekamo na prozoru našeg stana. Digao sam kredit i... eto.” – rekao je, držeći je čvrsto oko struka.
Volim kako Vesna piše o ljubavi,pa cak i kad ta ljubav boli.
Приче из живота,реалне,стварне.
Последња прича је најбоља..
Mnogo poucno i potrebno ovoj omladini .♥️
Jako emotivna knjiga,
Nije za citanje
Ocito spisateljica prica svoju zivotnu pricu iz vise uglova. Izuzetno sumorno i negativno stivo.
Emotivno