Sigurna kuća

Obično je žena žrtva, ali ona je žrtva samo ako je mrtva.

Živa žena ne može biti žrtva jer eno je – hoda, diše, nikakva krv joj se ne cijedi niz pleća, modrice su, ako ih je i bilo, sad nevidljive, ima sve udove, oba oka i uha, što je sijala to neka i žanje, ima i gorih stvari od malo nasilja u obitelji. Što te ne ubije, nije te ubilo jer si preživjela.

Ne shvaćaš da ti je zabranjeno, nego uvjeriš sebe da ti ništa od toga ne treba.

bično je žena žrtva, ali ona je žrtva samo ako je mrtva.

Tomove bi knjiga žene mogle napisati o tome kako su bile prisiljene na seks na koji ih nitko nije silio, čak i u vezama koje nisu bile nasilne kao što je bila tvoja veza s njim

Znaš, čovječe mog života… čovječe mog neživota, ja sam stvarno vjerovala u to što smo zvali ljubavlju. Ja sam te stvarno naivno planirala spasiti od onoga što si nakon svakog ’incidenta’ pokajnički nazivao svojim demonima. Ja sam se stvarno osjećala kao da si baš meni

Ti si, čovječe mog neživota, za razliku od njih, bio samo narcis, alkoholičar i nasilnik

Od ljubavi ćeš zauvijek imati PTSP. Znaš da više nikad, nikad, nikad nećeš vjerovati u sretne krajeve, u zablude o sreći udvoje, jer ljubav je za tebe zlo, degradacija, propadanje, neizbježna smrt. Čim zavoliš nekoga, prikopčao si se na patnju koja prije ili kasnije postane razorna

Lijepo mi je s njim razgovarati sad kad mi više ne može uzvratiti.“

Obično onda pitaju susjede što su vidjeli i čuli, a susjedi obično kažu kako je on djelovao kao izuzetno miran čovjek, uvijek ih je sve lijepo pozdravljao i sigurno je bilo nešto što ga je navelo da pukne. Obično se spominje i kako je to učinio zato što ga je ona ostavila ili zato što je tražila skrbništvo nad djetetom ili zato što je našla drugoga ili zato što je imao PTSP – jer ne bi on to učinio bez ikakva razloga

Da si živ, i ti bi mi sigurno pisao. I čekao bi me da nastaviš gdje si stao