Mnogo toga što nas mami nije vrijedno truda. Kad se čovjek malo bolje zamisli i zapita što mu istinski puni dušu, vidi da je to komadić mira i ljubavi. I ja sam nekada mislio da neko drugi treba da mi podari te osjećaje, nadao se da će taj neko da se pojavi da me daruje spokojem. Tek kad sam se odvojio od onih koje sam najviše volio, koji su me tješili kad mi je bilo najteže, shvatio sam koliko je ljudska duša usamljena, pa opet duboka. Kad zaviriš u sebe, vidiš da je svako od nas zapravo sam i pored ljudi koji su oko njega. Svako nosi svoju muku, diše samo svojim plućima, samo svoje korake troši.