Bastadur

U danima zla najteže preživi čovjek u čovjeku.

Što se čovjek ranije pripremi da ništa nije zauvijek i da će kad-tad doći dan kad će se zateći u osami svog bića, za toliko lakše iznese ono što mu donese život.

Čergarsku dušu mnogi ponesu mimo čerge.

Oduvijek se narod najlakše porobljavao strahom

Dođu tako vremena u kojima je najbolje da ne znaš ništa, da nijesi vidio ono čemu si svjedočio vidom, da ne čuješ ono što si svojim ušima slušao

Nikad ne znamo kad živimo sreću, dok nam ne izmakne.

Neke uspomene, ma koliko da se potiskuju, nikada ne izgube od svoje siline i kad se čini da blijede, da ih proždire čeljust zaborava, probude se za samo jedan treptaj oka. Dovoljan je tren da podsjete da vrijeme teško kada zacijeli rane, samo prividom umiri dušu do prvog suočavanja sa sobom. Zablude se ne kriju u onome što nas je zavelo, već u onome što smo htjeli, a nije nam pripalo. Nema rašta obračunavati se sa onim što su nam drugi učine, već sa onim što smo sebi nanijeli. Krivac se krije u licu koje te gleda iz zrcala, dok provjeravaš tragove uzalud potrošenog vremena koje

Osama ne znači da je čeljade samo. Znam mnoge oko kojih je mnogo naroda, a zapravo su usamljene duše. Samoća te nauči da češće gledaš u sebe, no oko sebe. Počneš da osluškuješ svoje misli, navede te da ne tražiš od drugih sebi lijeka, no tu oko sebe i u sebi. U nama je klica svega, radosti i žalosti, zdravlja i svake

Dođe vrijeme kad popuste šavovi koji su se često krpili. Izgubi se volja da se sastavlja ono što se nikad nije složilo kako valja. Onda i nema neke ljutnje što svako krene na svoju stranu. I jedno i drugo tada olakšaju.

Grob je mjesto na kome se zemlja sudara sa nebom. Svaka grobna tišina zapravo je jedna neispričana priča koja nije dočekala svoje vrijeme