U „Zlatarovu zlatu“ postoje zapravo dvije usporedne fabule, međusobno toliko isprepletene da jedna sudbinski utječe na drugu: sukob silnika Stjepka Gregorijanca i zagrebačkih građana oko vlasništva nad Medvedgradom i okolnim posjedima i „nemoguća“ ljubav Stjepkova sina Pavla i djevojke Dore, kćeri uglednoga građanina, zlatara Petra Krupića. Ta je ljubav nemoguća jer su među njima teško premostive staleške razlike i, naravno, oni su djeca oštro suprotstavljenih strana u sukobu. U njihov život i ljubav upletene su sile zla i dobra i plemenita bića. Sile mraka će nakratko pobijediti, ali će ih na kraju romana dostići zaslužena kazna.
Roman „Zlatarovo zlato“ je tijekom trinaest desetljeća svoga života u hrvatskom narodu ostvario Šenoinu osnovnu namjeru: utjecao je na stvaranje hrvatske čitateljske publike, pogodio je njezin ukus i želje, bio je i danas jest napeto, uzbudljivo, romantično i realistično, zabavno, poučno i umjetnički visoko kvalitetno književno djelo.
