Knjige
Gabrijela Garsija

O ženama i soli

  • radmila dimicje citiralaпре 2 године
    Kakva je vrsta straha osnovana? Ima toliko vrsta
  • lexydimje citiralaпре 2 године
    Da je bezbednost mesto, nimalo ne bi ličilo ni na jedan od ponuđenih izbora, i htela bih da zavrištim, ali gutam vrisak, htela bih da grebem noktima, ali se osmehujem, jer moram da izgledam kao da sam dobra. Jer moram da izgledam kao dostojna nečega, nečega, nekog rešenja.
  • lexydimje citiralaпре 2 године
    Ja sam majka. Ja sam oblutak u daljini. Ili samo još jedna osoba s problemom u svetu isuviše punom problema da bi preterano mario za još jednu osobu
  • lexydimje citiralaпре 2 године
    Verovatno niko nije srećan.
  • lexydimje citiralaпре 2 године
    Majčinstvo: upitnik, neprestana kalkulacija šta bi bilo kad bi bilo. Šta kad bismo prosto odustale?
  • lexydimje citiralaпре 2 године
    Naučiš takve stvari o ljudima, njihove navike, njihove ekscentričnosti, kad radiš za njih
  • lexydimje citiralaпре 2 године
    Razgovor je, kada su svi posedali za večeru, tekao s naporom, petnaestoro ljudi koji očajnički čekaju na red da ubace neko mišljenje, a nikog nije briga šta bilo ko drugi misli o bilo čemu. Možda se svaki razgovor tako i vodi, i tek sada je, svesna svakog pokreta, svake reakcije, Karmen shvatala da je čudo kako ljudska bića išta saznaju jedna o drugima.
  • lexydimje citiralaпре 2 године
    Zašto neko odlazi odnekud samo da bi se sećao tog mesta, unosio njegove ulice u svaki razgovor, posmatrao svaki tren očima nekog uobraženog gubitka, to je njoj bilo nepojmljivo. Majami je postojao kao jedno takvo šuplje spremište sećanja, grad senki, pun ljudi kojima treba prostor odakle će moći da preispituju svoju prošlost. Njoj ne. Ona je živela u sadašnjosti.
  • Aleksandra 😊je citiralaпре 2 године
    Mi smo više nego što mislimo.
  • Aleksandra 😊je citiralaпре 2 године
    Nervira me što nikad ne mogu stvarno da vidim sebe kao što to može neko drugi,
fb2epub
Prevucite i otpustite datoteke (ne više od 5 odjednom)