bookmate game
Knjige
Serena Đulijano

Ciao bella

Junakinja u koju ćete se zaljubiti na prvi pogled.

Volela bih da pronađem žene slične meni. Nesavršene, često nedorasle situaciji. Majke koje se ne oduševljavaju svom novorođenom decu na svetu zato što priznaju da je većina njih stvarno ružna. Majke koje preskaču stranice kad uveče čitaju priču za laku noć. Ukratko, normalne majke. One sigurno postoje, zar ne?

Razoružavajuće intimno, dirljivo i otvoreno, glavna junakinja Ana govori o roditeljstvu, ljubavi i praštanju. Dok čeka drugu bebu, Anu razdiru razni strahovi i plaši se svega: buke, gužve, smrti, patnje, porođaja, da ne ume da voli, da previše voli, a najčešće — sebe. Da bi se izborila sa strahovima ide na psihoterapiju, a dok razgovara sa terapeutom, sa mnogo humora priseća se detinjstva, zastrašujuće figure oca zbog koga je majka morala da donese teške odluke, a pred nama se polako sklapa slagalica Aninog života iz koje izranja slika majke, preduzetnice, blogerke i romanopisca.
„Serena je borac, šta god da joj se dogodi, ona hrabro nastavlja. Duhovita je, šašava, ranjiva i nesavršena. Toliko ti postane bliska do kraja knjige da ti dođe da je zagrliš.“
— livresalire.com
„Oda Italiji, porodici, detinjstvu, prijateljstvu i ljubavi. I nema klišea. Upoznajemo junakinju koja je u solidnom braku utemeljenom na uzajamnoj podršci. Ona dirljivo iznosi svoje slabosti i patnju, jednostavnim a pravim rečima koje pogađaju suštinu stvari.“
— littleprettybooks.com
„Namerno sam odugovlačila sa čitanjem, toliko nisam želela da prestanem da se smejem i da saosećam sa Anom.“
— babelio.com
142 štampane stranice
Prvi put objavljeno
2019
Izdavač
Laguna
Da li već pročitali? Kakvo je vaše mišljenje?
👍👎

Utisci

  • Jovana 🪶📚je podelio/la utisakпре 10 месеци

    O ženi punoj strahova, iz najranijeg detinjstva pa sve do današnjeg dana, od onih najbanalih kako uči u metro, otići u bioskop do teških trauma iz detinjstva, lošeg odnosa među roditeljima, mlađe sestrice koja je drugačije satkana i zauvek će ostati u svom svetu.
    Do druge zemlje i novog jezika, novih prijatelja, kasnije supruga i sopstvene dece.
    Najvažnije od svega toga imati oko sebe ljude koji vas vole, podržavaju i kažu bella možeš ti to.
    I ti sama dobro znaš da i pored svih tih strahova možeš i moraš ti to.

  • Mandic Slavkaje podelio/la utisakпрошле године

    Veoma interesantna,inspirativna, ohrabrujuća,emotivna autobiografska priča koja vam neda da odustanete od čitanja i razmišljanja jer je prosto prepuna ideja kako prevazići neke naizgled nepromostive teškoće na putu ka uspehu,ka sreći...najlakše je odustati od svega,jer nije lako uspeti..to mnogi rade jer misle da neće,ako ne dobiju ništa ni izgubiti ništa,da će samo ostati na čemu su i bili...ali varka,izgubiće i budućnost i sebe,i druge (niko ne voli gubitnike)..dobiti,dakako neće ništa,sem ubogih godina života ničim ispunjenih...zato ne odustajte nikad !

  • Aleksandraje podelio/la utisakпре 9 месеци
    👍Vredna čitanja
    🚀Čita se u jednom dahu

    Oduvek mi je bilo teško da iskazujem svoja osećanja rečima. Stvari počnu da postoje kada ih imenujemo. Uvek sam mislila da će one nestati ako se pravimo da ne postoje.

Citati

  • Marija Dinićje citiraoпре 3 сата
    Uskoro odlazim, ali odlučujemo da do tada uživamo najviše što možemo. Na italijanskom postoji izraz koji se odnosi na ljubav između prijatelja. Da bi se opisala ta ljubav, drugačija od one prema voljenoj osobi, ali isto tako snažna kao ona, kaže se: „Ti voglio bene“, doslovno: „Želim ti dobro.“ To tačno izražava ono što osećam prema tim dvema ženama: želim im dobro. Želim da uvek budu dobro, da budu srećne i želim da budem srećna zbog njih. Uveče, u krevetu, čekam da zaspe. Poljubim ih u čelo, promrmljam: „Vi voglio bene“ i zahvalim im što postoje.
  • Marija Dinićje citiraoпре 7 сати
    U šumi je jednoga dana, kaže legenda, izbio ogroman požar. Sve životinje su, prestrašene i skrhane, nemoćno posmatrale katastrofu. Samo mali kolibri odlazi da potraži neku kap vode, koju bi uzeo u kljun kako bi je bacio na vatru. Oklopnik, koga nervira njegov očajnički trud, kaže mu posle nekog vremena:
    „Kolibri! Jesi li poludeo? Zar misliš da ćeš tim kapima ugasiti vatru?“
    „Znam da neću“, odgovara kolibri, „ali činim ono što mogu.“
  • Marija Dinićje citiraoпре 7 сати
    „Italija je moja biološka majka, a Francuska je moja usvojiteljka. Volim je i zahvalna sam joj za sve što je učinila za mene. Savršeno sam svesna njenih dobrih strana i koliko imam sreće što živim u jednoj ovakvoj zemlji. Ali ipak nam je lakše da idealizujemo biološku majku. Maštam o njoj, nedostaje mi i naši susreti su uvek vrlo uzbudljivi. Sa Italijom proživljavam strastvenu ljubav u kojoj nema mesta za razum. Odlazim iz nje pre nego što njeni mnogobrojni problemi i mane počnu da bodu oči. Radije žmurim. Mogu to sebi da priuštim zato što živim daleko od nje. Duboko u sebi osećam se kao Italijanka, u mojim venama teče umak od paradajza. Praktično sam stoprocentna Italijanka. Tačno je da mi se majka rodila u Francuskoj, ali njeni roditelji su Italijani. Moji koreni nisu ovde. Zemlju koja me je usvojila volim na jedan drugi način, ta ljubav nije toliko snažna, ali je se nikad neću odreći. Da nisam rođena kao Napolitanka, volela bih da sam se rodila kao Parižanka! Uostalom, toliko volim prestonicu da u julu vodim tamo prijateljice za vikend!“

Na policama za knjige

fb2epub
Prevucite i otpustite datoteke (ne više od 5 odjednom)