Jesam li bio rđav prema tebi? – pitao je bez glasa, ispitujući sam sebe, i ne prestajući da mijenja obloge. Možda ti se ponekad činilo da sam rđav i nepravedan, i žao mi je zbog toga. Oprosti mi, kriva je moja nesrećna narav. Ali sam te uvijek poštovao. Da, znam, nije ti drago kad kažem da te poštujem. Pa dobro, volio sam te, uvijek. I sad te volim. Zašto ti to sada govorim? Zato što ne bih htio da ostanem sam? Pa i to, zar je to toliko zlo? Zašto bi to bila sebičnost? Bože moj, pa onda je svaka ljubav sebičnost. Da, ne želim da ostanem sam, ne želim da ostanem bez tebe. Naviknuo sam se na tebe? Pa i jesam.