U konfliktima je od emocija najčešća ljutnja jer se osećamo povređeno. Ljutnja nas priprema za bitku i daje nam osećaj da mi kontrolišemo situaciju. Dakle, kad god je pretpostavka iz uverenja osobe da neće uspeti da ostvari to što želi bez bitke, emocije su u stanju pripravnosti i spremne da brane stavove, interese, potrebe. Burnost reakcije osobe je u proporciji sa jačinom njene potrebe i dužinom trajanja nezadovoljavajuće situacije za tu osobu. Kada se u razrešavanje situacije ili stanja ulazi sa naglašenim emocijama, velika je verovatnoća da će suprotstavljanje ili sučeljavanje dovesti do konflikta kao svađe. Naglašenost naših emocija i burnost reakcija u osobi kojoj se obraćamo često odmah na početku stvaraju doživljaj napada na nju. Ona se tada postavlja u stanje odbrane, umesto da je u stanju da sasluša, razume i prihvati. Dakle, ukoliko želimo da ostvarimo svoje interese, najpre moramo tačno da znamo šta hoćemo i kako hoćemo, da pre sučeljavanja sa drugima iskontrolišemo svoje emocije i u sučeljavanju koristimo racionalne argumente i kažemo kako se osećamo. Osoba visoke emocionalne inteligencije burnu reakciju drugih ne doživljava kao napad na sebe, već zna da je konflikt prirodan, da nemir potiče od neke nezadovoljene potrebe koja snažno teži da bude zadovoljena ili osećaja da neko želi da odbrani nešto što smatra svojom privilegijom i da odbrani sopstvenu ličnost.