Muka mi je od takvog stava. Zbog njega mi dođe da sve spalim. Nekažnjavanje se hrani našim ćutanjem, sramotnim tajnama naših porodica, onim „to nas se ne tiče“, očima koje po svom izboru odvratimo iz kukavičluka ili straha od posledica, tužbama koje nikada nisu podnete jer se to može rešiti među nama. Kako je moguće, kada je cela škola znala za to, da niko od odraslih nije pokušao da istraži šta se dogodilo onoj trinaestogodišnjoj devojčici koja je tvrdila da ju je silovao stariji dečak na zabavi? Kako je moguće, kada sam zatrudnela sa petnaest godina i znalo se da nikad nisam imala dečka, da se niko od odraslih nije potrudio da sazna kojim čudom je ta beba stigla u moju matericu?