bookmate game
Knjige
Nikolaj Vasiljevič Gogolj

Mrtve Duše

U neimenovani grad ruske provincije stiže činovnik, „ni lep ni ružan, ni suviše debeo ni suviše tanak, ni star ni mlad“. Odmah po dolasku glavni junak Pavle Ivanovič Čičikov kreće da se upoznaje sa znamenitim stanovnicima, gubernijskom upravom i lokalnim zemljoposednicima, da bi zatim redom posetio njihova imanja kupujući „mrtve duše“. U feudalnoj Rusiji prve polovine XIX veka posednici su plaćali porez na svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, uključujući tu i kmetove, tj. duše. Kako se popis imovine obavljao svakih pet godina, vlastelin je plaćao porez i na one seljake koji su u međuvremenu umrli. Tu rupu u zakonu koristi Čičikov, „otkupljujući“ preminule seljake, ili bolje reći njihova imena, koje potom namerava da stavi pod hipoteku kao svoju imovinu i tako podigne veliki novac iz državne kase.
345 štampanih stranica
Da li već pročitali? Kakvo je vaše mišljenje?
👍👎

Utisci

  • Mirko Milovanovicje podelio/la utisakпре 3 године
    👍Vredna čitanja
    🔮Kompleksna
    💡Poučna
    🚀Čita se u jednom dahu

    Klasik nad klasicima.

  • Vladimir Medovićje podelio/la utisakпре 5 месеци
    🔮Kompleksna
    💡Poučna

    Drug ili prijatelj će te prevariti i u nesreći prvi izneveriti, a kopejka te neće izneveriti, makar u kakvoj nesreći bio. Kopejkom ćeš sve na svetu postići i svuda ćeš sebi put prokrčiti.

  • Sanjaje podelio/la utisakпрошле године
    👍Vredna čitanja

    Čitala nekad davno...samo ideja knjige je dobra ali kao i svi ruski opisi davi po tom pitanju

Citati

  • Indijanka Panje citiraoпре 5 година
    debeli nikad ne zauzimaju sporedna mesta, nego sve prva, a ako već gde sednu, oni sednu pouzdano i čvrsto
  • Mirko Milovanovicje citiraoпре 3 године
    Srećan je putnik koji je dugo putovao, po hladnoći, lapavici i blatu, naslušao se zveke zvoncadi, davao kola na opravku, svađao se i imao posla sa buntovnim upravnicima poštanskih stanica, sa kočijašima, kovačima i svakojakim usputnim huljama – pa na kraju krajeva ugleda poznati krov i svetlost što iz kuće do njega dopire; kad ugleda poznate sobe, čuje radosne uzvike čeljadi koja mu trče u susret, žagor i trčkaranje dece, tihi govor što umiruje dušu i što se prekida vatrenim poljupcima koji su kadri rasterati sve tužne misli. Srećan je čovek koji ima porodicu i takav kut; ali teško samcu.
  • Mirko Milovanovicje citiraoпре 3 године
    Njegova žena… uostalom, oni su bili potpuno zadovoljni jedno drugim. Iako je prošlo više od osam godina kako su se uzeli, još uvek su jedno drugom donosili ili parčence jabuke ili slatkiš ili orah, i govorili dirljivo nežnim glasom koji je izražavao potpunu ljubav: „Otvori, dušice, svoja ustašca da ti metnem ovo parčence!“

Na policama za knjige

fb2epub
Prevucite i otpustite datoteke (ne više od 5 odjednom)