Osećaš li?“ Poravnava mi dlan na grudima i čvrsto ga drži. „Stvoreno je da te voli, Ava. Predugo je bilo beskorisno, suvišno, nepotrebno. A sad radi punom parom. Nadima se od sreće dok te gledam. Puca od bola dok se svađamo. Mahnito lupa dok vodimo ljubav. Možda preterujem sa svojom ljubavlju, ali to se nikad neće promeniti. Voleću te ovako žestoko sve dok ne umrem, mala. S decom ili bez dece.“