Ruski konzul

U prirodi je, konačno, čovjeka da muku razumije tek kad njega pogodi.

Sibirski medvjed hoće da se kupa u toplom moru, pa mu je najkraći put preko Srbije

Graditi može samo onaj koji može slobodno da sanja

Pokajanje su izmislili besposleni filozofi, naivni pisci i besposleni kaluđeri, oče Pajsije. Zlo je sa čovjekom rođeno.

Ali šapći ti gluvome i namiguj slijepome, brate rođeni.

Popusti, uzeće ti zdravlje… Čuvaj ponos u duši, brate rođeni – govorio je, šapatom sa kreveta na spratu, odmah do mene.

– Nijesam kriv… Ne mogu, oče Pajsije.

– Tasovi pravde i krivde nijesu u našim rukama.

– Nego? U rukama upravnika Sulejmana Hodžovića?

– U rukama onoga koji sve vidi i sve zapisuje. Važno je, brate rođeni, da pred njim, u srcu svom, nijesi zgriješio… Popusti, ne idi na sebe.

– Nevin sam… Okaljaću tu nevinost, oče Pajsije. Svaki je od vas ovdje nešto, bar nešto zgriješio. Samo ja…

– Doktore! – protegnu on ruku da me potapše. – Od Adama i Eve grijeh je u nama. Nema bezgrešnih, ne huli na Gospoda!

Prosto je nevjerovatno kako oni, autisti, suspenduju logiku i istinu.

Đuro se našao u čudu.

HOMER I BIZMARK KAO SRBI

– Ne dao Bog, upravniče – uvrijeđeno će Miraš. – Koja sprdnja… ovo je misaona analiza, a sinteza… – Neko nešto dobaci, pa ga prekide. – Njegoš ne krije svoju zebnju i strah, kada prorokuje: Na zemlji će hiljade božestvah osljepljeni satvarati ljudi; biće njina ništožna božestva, sve izrodi u bezobraziju.