krinka za neku klasičnu, u prošlost uronjenu priču, za komediju, sagu i grotesku, za šašavu interpretaciju starozavjetne pripovijesti o Sudnjemu danu.
A historijski roman, čak i kada je loš, ili kada je pisan bez ambicija da bude velika literatura, u sebi ima nečega što je prisno i privatno, nečega što je u mašti, ili izvan nje, doživljeno i fiksirano u čovjekovom identitetu.