Čitajući ovu knjigu imala sam osećaj da čitam jednu vanvremensku poeziju. Likovi su satkani od poezije i promišljenih reči, dok je knjiga puna citata koje sam izdvojila i u kojima sam videla sebe. Tok radnje odvija se brzinom svakodnevnog života, bez mnogo trzalica. Mislim da je poruka romana da, u nedostatku problema, u svakodnevnici sami sebi pravimo iste kako bismo život učinili zanimljivijim. A on svakako teče. Divna priča. Divne reči.
Ja sam se bas borila sa citanjem ove knjige. Mozda zbog nacina pripovedanja. Svidele su mi se vise „Skola za vile“, „Bozicna bajka“ i „Carobno ogledalo“. Toplo preporucujem 😊