svom strahu sam ispričala svom prijatelju karatisti. Rekao mi je da moram da usvojim misao da je u mojoj vlasti da dišem. Pitao me je da li mogu da zamislim da karatisti loše dišu. Oraspoložila sam se jer sam shvatila da je hteo da mi dokaže da je moguće sve istrenirati. Ponovio je reči starog doktora: „Hladna smirenost i fokusiranost na disanje, ali bez ikakve jurnjave.“