Oliva se nacerila. „Ako se oženi, ti ćeš ostati sama u vašoj kućici. Moraćeš da dođeš da živiš sa mnom i mojim mužem. Ne bih želela da budeš usamljena.“
„S tvojim mužem?“
„Hajde da ga krstimo... Boris. Boris Mon Amur.“ Oliva se nasmejala i udarila potpeticama. „O Borise“, viknula je i raširila ruke ka nebu. „Dođi po mene, uzmi me!“ Bez daha se okrenula ka Terezi i sva se ozarila. „Odavno se nisam ovako osećala.“
„A kako se to osećaš?“, upitala je Tereza.
„Srećno.“