Jednog popodneva, dok je posmatrala u staklu svoju lepotu, iznenadno je pomislila kako postoji još jedan datum, za nju važniji od tih; dan njene smrti, kad će sve te čari nestati; dan koji počiva pritajen i nevidljiv među svim drugim danima godine, ne oglašavajući se ni znakom ni zvukom kad pređe svake godine preko njega; ali nije time ništa manje sigurno tu. Kad je taj dan? Zašto ne oseti jezu prilikom svakog godišnjeg susreta s takvim hladnim srodnikom?