upornosti da starom, rasejanom Hadžikonstantinoviću uredno, na svakom času geografije, prijavljuje odsustvo učenika koji nije postojao. Uđe stari nastavnik, kome je četrdeset godina pripovedanja o zemljama i gradovima sveta izašlo na nos i odavno se prelilo preko glave, mi ustanemo, on mahne rukom nemo kazujući tim pokretom da sednemo, onda se zagleda kroz prozor, odćuti, tako, minut-dva, mi šuškamo, on se konačno doseti da je na času i da treba nešto raditi