„Hm... hvala ti, Anđele, ali ne volim pahuljice“, rekao je i zgađeno nabrao nos dok je gledao u činiju.
Podigla sam obrve u neverici. Uvek je jeo moje pahuljice. „Sigurna sam da ih voliš. Jedeš ih svakog dana.“ Gledala sam ga kao da je izgubio razum.
Nasmejao se i odmahnuo glavom. „Ne, ne volim ih. Svakog dana sam spremao činiju pahuljica i pretvarao se da ih jedem da bi mi ih ti istrgla iz ruku“, odvratio je i veselo mi se nasmešio.
Zinula sam od iznenađenja i ispustila kašiku u činiju. Oštro je zveknula. „Pobogu, zašto si spremao doručak i pretvarao se da ga jedeš? Da li voliš da me nerviraš?“, planula sam.
„Ne, Anđele. Volim da ti spremam doručak.“