dolini daju ime Jerusalim i tu završe iscrpljujuće putovanje.
Na jednom od obronaka preko puta sela podigli su tabor, napojili umorne konje i dali im da pasu, uronili u potok i pošto su se u ovom Jerusalimu oporavili od napora, započeše svojim rukama da ga grade. Podigli su dvadeset-trideset skromnih koliba, dodelili svakom po polje, izgradili crkvicu sa lepim zvonikom. Tokom vremena su se ženili devojkama iz sela na rubu doline, dobijali decu koja su rasla u Jerusalimu i veselo se brčkala u Jordanu, bosonoga tumarala po šumama Vitlejema, penjala se na Maslinovu goru, strčavala u Getsimanski vrt, do reke Kidron i Vitanije, ili su se igrala na vinogorjima Engadija. „I tu žive do današnjeg dana“, reče