Za poštovaoce ikona filozofski problem nalazio se u tome što je pod prividom ikonoborstva dolazilo do sumnje u čitavu stvar, odnosno do namere da se čitavo hrišćanstvo svede isključivo na duhovnu stvarnost i da se ovozemaljska egzistencija označi kao nešto što je suštinski bilo grešno. Istovremeno, baš kao i sve druge bogoslovske rasprave, i ova je sadržavala jasnu političku dimenziju. Poštovaoci ikona optuživali su cara Lava III da je bio suviše blagonaklon prema muslimanima koji u svojim bogomoljama nisu praktikovali prikazivanje živih bića.