Reči su kao i ljudi, stare, a onda odumru – niko ih više neće, pa odumru. Sećanje na njih čuva familija naučnika, ili pesnik sklon arhaizmima. Umeju reči i da se zature međ drugim novim rečima kao stare, dugo nenošene stvari. Ne pamtim kada sam reč iskati poslednji put čula. Ne znam gde se dela. Verovatno je u staračkom domu, u rečniku, gde prebiva sa sličnima sebi.