Deca iz zemalja socijalističkog lagera bila su veoma doterana – kako se doteruju deca iz siromašnih kuća kad treba da se predstave u bogataškim. Deca iz Nemačke, Austrije iz skandinavskih zemalja bila su neuporedivo manje ambiciozna da ostave utisak – dok su mali Rusi, Bugari, Poljaci, Mađari i Česi dolazili ovde kao potpuno profesionalno spremne folklorne trupe. Imali su prave narodne nošnje, znali su da sviraju frulu, harmoniku, klavir, znali su da pevaju kao pravi solo pevači i na njima se video ogroman rad i trud celog društva. Superiornost vaspitnog i obrazovanog sistema komunizma u odnosu na Zapad. Deca iz uspešnih zemalja nisu imala razloga da se toliko trude – dolazila su svake godine sa istom, jednom pesmom – „Kad si srećan, lupni dlanom ti o dlan“. Nismo znali, jer smo bili mali, da je tu reč o blokovskoj podeli sveta, ali smo nepogrešivo procenjivali da smo, između onih ruskih ogromnih mašni na pletenicama i opustošene plave kose Šveđanki, negde između.