– Pesma! Isto kao mi, paralelna svest nam je stalno ispunjena muzikom! Žene bi trebalo da su uvek zaljubljene, a ne da im se pesme vrzmaju po glavi! Zar nikada nisi neku ljubav držala zarobljenu u „paralelnoj svesti“?
Njih dvojica su se grohotom smejali.
– To su najgore ljubavi, užasne ljubavi! – nastavio je Tuk, ne uspevajući da obuzda smeh. – Odeš na put, pokušavaš da zaboraviš, ali paralelna svest ti stalno govori: „Njemu bi se ovo mnogo svidelo! E kako bi bilo lepo da je ovde!“
Krivili su se od smeha. Kris nije pridavala značaja šali. Bila je zatečena – nikada joj nije palo na pamet da o tome razmišlja.