Kada se jednom ostvari određeni stepen prisustva, postojane i usmerene pažnje u ljudskoj percepciji, ljudi mogu da osete božansku su{tinu života, jedinstvenu svest ili duh koji obitava u svakom stvorenju, svakom obliku života, i prepoznaju je kao deo sopstvenog bića i, samim tim, vole je kao same sebe.