Pošto su potisnuta sećanja i prateći emocionalni potpisi toliko duboko utisnuti u našu nesvesnost da su – ako ih ikada i vidimo – samo bezimena osećanja, nije ni moguće a ni potrebno da ih prizivamo kao slike uma onako kako to činimo sa sećanjem na nedavni događaj. Zato se one u našoj svesti i ne pojavljuju na taj način. Kada rešimo da ih izvučemo na površinu svog iskustva da bismo mogli da ih svesno integrišemo, oni se javljaju kao odrazi i projekcije.