Edo Jaganjac

Nismo ni znali da se razlikujemo dok nisu došli ovi političari koji su nas podijelili kao ovce u toru i pobili se oko livade. Mi smo ovce određene za klanje. Postavili su nas u red.“

Sarajevo, 19. 5. 1992.

Prim. dr Abdulah Nakaš Nale

Nikad se nisam naučio dijeliti ljude prema imenu ili naciji. Nacija je sranje, laž, dobra samo onima koji hoće da te koknu ili opljačkaju u to ime. Opljačkaju te svakako.

Cijeli rat u bivšoj Jugoslaviji je bio nepotreban i odvratan. Nikome nije donio sreće. U zemljama bivše Jugoslavije i danas vladaju nacionalisti koji su izazvali rat i koji vode svoje zemlje sve dublje u bijedu i zaostalost. U bivšoj Jugoslaviji se i danas zločinci kriju iza nacije i govore: „MI i ONI... Neka SMO ih... I ONI su NAS...“ Time prenose odgovornost na cijeli narod. Kriju se iza naroda. Lažu! Čista laž je da su činili zločine u moje ime, ili u tvoje ime. Činili su ih zato što su zločinci, a ne zato što su narod. Oni nisu narod. Oni su sramota svoga naroda. Zabranjujem da me bilo ko od njih svrstava sa sobom. Odbijam da ih na bilo koji način podržavam u ime sebe, u ime svoje djece, u ime sve nesreće koju sam vidio u ovom ratu, a čiji djelić je opisan u ovoj priči...

je kada se ubijaju ljudi koji se međusobno ne poznaju po naređenju ljudi koji se dobro poznaju, ali se međusobno ne ubijaju.

Albert Ajnštajn

Možeš imati sve što hoćeš, ako si spreman platiti odgovarajuću cijenu.Johan Volfgang fon Gete

Neki drugi su zaslužili i da se postide. Neka se stide.

Stiglo je ovaj put četrdesetak povrijeđenih. Mrtve nam ne dovoze. Do prije pola godine su nam povremeno donosili i mrtve, u nadi da su još živi ili u nadi da ćemo mi nešto učiniti... Sada više ne. Navikli su se na smrt. Svi smo se isuviše navikli na smrt.

Tada se slomio cijeli moj svijet. Ledeni očaj mi je cijepao srce. Nikada ih više neću vidjeti. Još mnogo strašnije je što njih tri neće vidjeti mene. Moja smrt je meni izgledala potpuno nevažna. Ali šta će biti s njima?

Ne misli. Bar će one ostati žive. Ne misli i ne daj da se vidi. Ne možeš uraditi baš ništa i zato ne razmišljaj.

Nedo se jednog dana pojavio pred bolnicom u nekom džipu s nekim Englezom. Taj je valjda pao s neba i došao u hitnu da zaposli nekog doktora u UNICEF-u. UN se u gradu počeo organizovati i trebali su im ljudi. Jedini doktor u hitnoj koji je tečno govorio engleski bio je Nedo. On je odmah odbio, ali je Englez bio uporan i, eto, došli su i kod mene da se bratski posavjetujemo. Vidio sam u tome izvrsnu priliku da ga spasim od sigurne smrti. Stajali smo pred bolnicom pored džipa i jedno tri minute sam ga nagovarao svim argumentima na svijetu. Nije uspjelo. Znao je da je svaki njegov dolazak do bolnice spasen nečiji život. Šta je važnije od toga? Glatko nas je odbio i obojica su sjeli u džip.

Nije htio iz hitne, ali nije računao sa jednim naoko nevažnim problemom. Anđelko je bio Srbin. Sve se dogodilo u samo nekoliko sljedećih dana.

to vrijeme se u gradu događalo preuzimanje vlasti od strane SDA. Direktori, koji su bili postavljeni u komunizmu i godinama vladali, nisu više bili sigurni u svoja radna mjesta. Bio je jedan takav i u rukovodstvu Hitne pomoći. Htio je pošto-poto da se dodvori vodećoj nacionalističkoj garnituri i da sačuva svoju fotelju. Samo kako? Dok su ostali u hitnoj radili svoj opasni posao, on je sjedio u sigurnosti svog podruma i smišljao kako da se održi. I smislio je.

Jednog dana je skupio hrabrost i došao u Hitnu. Onda je telefonom pozvao Jukine vojnike. Telefoni su tamo stalno radili. Rekao im je da dođu i da u Hitnoj ima jednog Srbina koji odvodi ranjenike u neku garažu i tamo ih kolje. Zove se Anđelko. Time je zaradio poene pouzdanog saradnika SDA i branioca grada.