Yrsa Sigurðardóttir

Nitko na Islandu nije umro ili zadobio teže i trajne tjelesne ozlijede od mučenja, toliko je poznato

»I tebi će dobro doći da ustaneš. Čovjek se uvijek treba podignuti. Neovisno o tome što se dogodi.«

»Bit će bolje sutra. Malo bolje. Onda opet malo bolje dan nakon toga i tako dalje. Na kraju će postati podnošljivo. Moramo izdržati.«

Bilo je čudo da je uopće uspio odgovoriti na sva pitanja i poslije se bojao da nije zvučao hladno i distancirano. Istina je bila toliko daleko od toga. Ali znao je da ako ispusti ijedan osjećaj, brana će popustiti.

Čak i kada bi netko na Islandu imao potrebu za slanjem tajnih poruka, kladio bi se da bi za to upotrijebio internet. Kratkovalna je komunikacija bila previše zastarjela za ovu tehnologijom zaluđenu naciju

muškarac u odijelu koje je izgledalo kao da se stisnulo u pranju. Mora da je takav stil bio u modi, često je viđao mlade poslovne ljude kako izlaze iz odvjetničkih ureda i banaka tako odjeveni.

Lijenost, lijenost, lijenost. Ako mu se nešto u kući nije sviđalo, bilo je na njemu

Takve bolesti ne postoje u njegovu svijetu. Ljudi premazani teflonom ne dobivaju takve bolesti

Čudno kako se svi problemi noću čine nesavladivima. U mraku čak i najmanji problemi narastu, razgranaju se i postanu nepobjedivi. No čim se počne razdanjivati ponovno se skupe i postanu rješivi

Samo kažem. Znaš da imaš pravo na njih. Dobio sam popis slobodnih dana za naš odjel i ti ih imaš još strašno puno neiskorištenih. Ne želimo da dobiješ gripu ili poklekneš pod stresom. Bilo bi bolje da sada uzmeš nekoliko slobodnih dana nego da se poslije razboliš i moraš biti na bolovanju nekoliko tjedana.«