Starogrčki basnopisac Ezop (grčki: Αἴσωπος, latinski: Aesopus, oko 620. pr. Kr. – 564. pr. Kr.) najslavniji je autor basni u europskoj i svjetskoj književnosti.

O njemu i njegovom životu ne zna se gotovo ništa pouzdano, pa zapravo nije sigurno niti da li je uopće postojao, a njegove basne nisu sačuvane u izvorniku, nego su ih prepričavali i prenosili brojni kasniji autori. Prema antičkim izvorima, Ezop je bio neugledan i izuzetno ružan rob, ali mudar i vješt u pričanju priča, kojega je njegov gospodar – kojega većina izvora spominje pod imenom Ksantos – zato nagradio slobodom. Potom je zbog svoje velike mudrosti bio savjetnikom kraljeva i uglednika: prema predaji upravo lidijskog legendarno bogatog kralja Kreza.

Basne su jednostavne priče u kojima su likovi najčešće životinje koje govore i poprimaju različite ljudske osobine. Ezop je začetnik europske basne, premda basna postoji i ranije, već u Sumeru i u Indiji: hinduistička «Panćatantra» nastala je najvjerojatnije u otprilike isto vrijeme kada i Ezopove basne. Pripisuje mu se oko 400 basni. Ezopove su basne do danas izuzetno poznate, dio su kulturne baštine cijelog čovječanstva, te su doživjele nebrojene adaptacije, u novije vrijeme osobito u animiranom filmu. Ezopovi najpoznatiji nastavljači su poznati basnopisci La Fontaine, Lessing i Krilov, a kod nas Relković i Ivana Brlić-Mažuranić.

Ezopove basne donosimo u izboru, prijevodu i obradi preporoditelja, pedagoga i književnika Ivana Filipovića iz 19. stoljeća. Njegove “Ezopove basne” prvi su put tiskane 1867. godine. Filipović je basne prevodio ponešto slobodno, prilagođavajući ih suvremenom čitatelju, a uza svaku basnu pouka je sastavljena u stihovima. Filipovićev prijevod donosimo uz minimalne intervencije u rječnik i pravopis. Od izdanja iz 1890. objavljuju se s ilustracijama nepoznatog autora, koje smo također preuzeli u ovom elektroničkom izdanju.

Lektira za 3. i 5. razred osnovne škole, te za 1. razred srednje škole.

Ezop

Knjige