Postajem sve uznemireniji, nelagodnost koja me ne napušta izaziva gotovo fizički bol. Ravnodušnost mi se nekada činila kao greh, danas bih je dočekao kao spas. Nemam ni samopoštovanja, ni samopouzdanja, samo strah, strah, ne znam od čega, od koga, ali taj neodređeni strah ispunjava mi i dušu i telo, ispunjava svaki dan, od jutra do večeri, javlja se i u snovima.