Put do trga je ravan i bezbedan, a kad ne stiskam pedale kao luda, pustim korman i raširim ruke u vazduhu. Letim prostorom koji je ispunjen vrućinom zbog početka leta i koji će za nekoliko sati biti rashlađen bujicom kiše. Skidam gumicu s kose i prostorom se njišem na sve strane. Želim da zatvorim oči i odletim, ali moram da se kontrolišem, ipak su neki ljudi na ulici i mogli bi reći da se ne ponašam prikladno. Malograđanski smrtnici nikada neće shvatiti šta je jednoj vili potrebno u životu.