Bernardine Evaristo

hoda šetnicom uz rijeku koja njezin grad presijeca nadvoje, pokraj nje polako plovi nekoliko ranojutarnjih tegljača

slijeva joj je pješački most u

Yazz dobro zna da će Amma uvijek biti sve drugo samo ne normalna, i s obzirom na to da je sada u pedesetima, još nije stara, iako pokušaj to objasniti jednoj devetnaestogodišnjakinji; u svakom slučaju, starenja se ne treba sramiti

pogotovo kada se to događa čitavoj ljudskoj rasi

iako se katkad čini kao da ona jedina među svojim prijateljicama želi slaviti starenje

jer je takva povlastica ne umrijeti prerano, govori im ona dok se spušta noć, oko kuhinjskog stola u njezinoj udobnoj kućici u nizu u Brixtonu

uzela si je za zadatak naučiti sve o crnačkoj povijesti, kulturi, politici, feminizmu, otkrila svijet alternativnih knjižara

ušla bi u knjižaru Sisterwrite u Islingtonu, gdje su sve knjige bile ženskih autora, i satima čitala; nije imala novca da bilo što kupi, pa je stojećki pročitala čitavu crnu feminističku antologiju u tjednim nastavcima, kao i sva djela autorice Audre Lorde kojih se mogla dočepati

činilo se da to osoblju u knjižari nimalo ne smeta

napravila sam što sam morala za krov nad glavom, rekla je Ammi, ne ponosim se time, priznajem, ali nema veze, jer moj otac nikada neće saznati

gledaj to ovako, Amma, kaže ona, tvoj otac rodio se kao muško u Gani dvadesetih godina, a ti si se rodila kao žensko u Londonu šezdesetih

mama je odlazila na posao gdje je radila osam sati dnevno, odgajala četvero djece, obavljala sve kućanske poslove i brinula se da svaku večer patrijarhova večera bude na stolu i da svako jutro ima svježe izglačane košulje

u međuvremenu on je spašavao svijet

njegov jedini kućanski zadatak bio je od mesara donijeti meso za nedjeljni ručak, poput lovca sakupljača iz predgrađa

nakon toga zgrada je postala poznata pod nazivom Republika Slobodonija

klinci su tako neustrašivi

kao Yazz, koja vozi bicikl bez kacige

koja izjuri iz kuće kada joj majka kaže da kaciga može značiti razliku između toga hoćeš li

dobiti glavobolju

morati ponovo naučiti govoriti

dugo vremena to se prijateljstvo činilo posve jednostranim, sve dok Amma nije zaključila da je ona u stabilan i predvidljiv život svoje prijateljice unosila zanimljivost i uzbuđenje

eto, to je bio njezin doprinos