Iako ne možete da vidite kako geni rade, moguće je posmatrati kako neuronima rastu novi aksoni i dendriti, končaste izrasline preko kojih se moždane ćelije međusobno povezuju. Danas se zna da moždane ćelije mogu puštati nove aksone i dendrite do kraja života, što daje neverovatnu nadu da ćemo uspeti da sprečimo, na primer, senilnost i zauvek očuvamo čovekove mentalne kapacitete. (Sposobnost mozga da uspostavlja nove neuronske veze potpuno je zadivljujuća; fetus pred samo rođenje u svakom minutu stvara po dvesta pedeset hiljada novih moždanih ćelija, što znači da se po minutu uspostavi nekoliko miliona novih sinapsi.)
I pored svega toga, mi kao kakvi naivni novinari i dalje nestrpljivo čekamo da obavestimo svet kako je Ajnštajn imao čudesan mozak – još uvek naglašavamo njegova fizička svojstva. Mnogo veći značaj trebalo bi pridati tome kako se svako od nas postavlja prema svom mozgu. Smatramo da je bez nove vrste odnosa prema mozgu nemoguće očekivati od njega da izvodi nove, neočekivane aktivnosti. Uzmimo primer dece koja su digla ruke od učenja. U svakom našem razredu bio je makar jedan takav đak, obično je sedeo u poslednjem