Aleksandar Stanković

jednog te istog dana
obuzima te osjećaj
da bi najradije sve ovo prespavao
u nekoj ozbiljnijoj analizi
doći ćeš do zaključka
da ti izvjesno zadovoljstvo
predstavlja samo ispijanje
prve jutarnje kave
ali s tim prvim gutljajem kao da
sam popio sebe

Zašto toliko želim da me drugi vole?“ Zašto se sam ne volim? Što ću sa svim tim nepoznatim sudbinama, palcima u zraku i tapšanjima po ramenu?

Uvijek sam puno očekivao od sebe i skoro nikad nisam do kraja bio zadovoljan učinjenim. Takav pristup stvarima ne ostavlja puno prostora za uživanje. Međutim, kako idem stariji, mijenjam karakter. Mekši sam prema sebi i drugima. Ne očekujem puno, a ponekad i ne dajem puno. Čini mi se da bi takav pristup životu trebalo da donese više spokoja. Za sada se to ne događa, ali taj cvijet uporno zalijevam.