Očekivao sam nešto klasično, Franca Jozefa Hajdna ili Džordža Harisona, ali izlazak naše planete iznad gipsanog Meseca pozdravio je „Život teče ukrug“ iz Kralja lavova. Ma nije valjda? Pesma iz Diznijevog filma? Samo, znate, od tog ritma, refrena, dvostrukog značenja teksta popela mi se knedla u grlo i počela da me davi. Suze su mi odskočile s lica i sa suzama ostalih zaplovile po Alanu Binu.