Lusinda Rajli

U Sijamu ljudi smatraju da kad se muškarac zaljubi u ženu - duboko, strasno, neopozivo - bit će u stanju učiniti sve da je zadrži, da joj ugodi, postigne da ona njega cijeni više od svih drugih.

Volim svaki njegov milimetar, kako tijela, tako i duše, još od onoga dana kad sam ga prvi put čula u Lenjingradu kako svira Schubertovu Sonatu za klavir u b-molu

Gledam njegovo drago lice, tako poznato, a opet uvijek fascinantno jer ima toliko dubine koju se može istražiti. Ja sam mnogo manje kompleksna osoba. Znam svirati klavir, i to, prema riječima drugih, prilično izvrsno. Jednostavno zbog toga što mogu. Isto tako kao što mogu otići s podija i vratiti se u stanje običnog ljudskog bića. Međutim, Xavier svoju glazbu svugdje nosi sa sobom iuvijek razmišlja o tome kako će usavršiti sljedeće djelo koje izvodi.

Stvarno mislim da bi se on kad bi ljudi zapalili sve klavire na svijetu bacio na vrh tog krijesa.

Znali smo se zajedno smijati činjenici da sam slavna ja, a ne on. Ali oboje znamo da izgledam mnogo bolje u haljini nego on, da sam jako fotogenična dok sviram... Ja sam žena, zato sam više iskoristiva u marketinške svrhe.

Ali ja znam da je genij on, da može uzeti Chopinove Etide i dodati im čaroliju, iskru zbog koje će postati isključivo njegove. Također znam da će jednoga dana svijet to prepoznati. A ja ču biti sretna kad zauzmem drugo mjesto.

Sigurna sam da sam zbog njega stalno sve bolja u svojem sviranju.

I obožavam ga.

On je moj klavir. On je moj krijes. I kad njega ne bi bilo, svojevoljno bih se bacila na vrh tog zapaljenog krijesa.