Nikola Malović

U tom sam trenu donio odluku da amputiram sve što me je vezivalo za nevažno, za spoljnji svijet, čak i ako bi se pod spoljnjim svijetom podrazumijevao cijeli peraški makrokosmos, i da se sasvim i cijelim sobom nađem uz voljenu ženu. Ako neću sada, kada ću.

Bio sam star toliko da mi nije bio nepoznat umor. Ona pak, od one savršene specije koja svake godine dolazi na poklonjenje moru. Od vrste što je unaprijed svakom ljetu spremna da zavješta dio vlastite neponovljive čednosti.

– Ne voli peraje da se ni iza čega ne može sakriti. Tako misli riba.

gdje bi valjalo zabaciti mrežu.

kao lonac pun vode stavljen na vatru

nadživjele sve svoje

Naćuljio sam uši

Umoran kao pas

Oči su mi na pola koplja

uzdigla na viši nivo