Pedeset cigareta za Elenu

Ponoć je trenutak kad se sila vremena pokoleba i zastane. Nula sati, nula minuta. Treptaj vremenskog ništa.

Neznanci koje doista ne poznaješ daleko su manje štetni od neznanaca s kojima živiš.

Kad bi je sad netko pitao: Kako biste, gospođo Greta Špoljar, opisali svoj dosadašnji život?, rekla bi: Moj život je nesporazum koji je otišao predaleko.

Ponoć je trenutak kad se sila vremena pokoleba i zastane. Nula sati, nula minuta. Treptaj vremenskog ništa.

„Nisam gladan.“

To je bila laž. Umirao je od gladi, ali još više je umirao od pomisli na dodatne minute s to dvoje ljudi koji su mu podarili život očekujući da ga doista i živi. To su ipak, što se njega tiče, prevelika očekivanja.

Smrt. I kako onda voljeti riječi? Taj jezivi deficit samoglasnika, to lomljenje jezika da bi se imenovalo nešto toliko nepopravljivo.

Teo je u snu grlio plišanu žirafu

Sjeo je na kauč, onako u jakni i cipelama. Razmotao jelo. Zagrizao još toplu lepinju.

Par. On ju je pogledao kao mogućnost, ona kao opasnost.

Svaki novi razlog za mrzovolju je dobrodošao