Nikada neće prestati da mi nedostaje. Nikada. Život mi je dao da to nosim, i koliko god da je teško, nikada neću moći da ga ostavim. Ali to ne znači da neću biti u redu. Ili čak srećna. Nisam još tačno mogla to da zamislim, ali možda će doći dan kada ova rupa u meni neće tako strašno boleti i kada ću moći da mislim o njoj i da je se sećam, kada će to biti u redu. Osećala sam se kao da je taj dan čitave svetlosne godine daleko, ali u ovom trenutku stajala sam na tornju usred Toskane i izlazak sunca bio je toliko lep da je bolelo.