Gospodin Pilkington iz Lisičjeg šumarka ustao je sa kriglom u ruci. Za koji trenutak, rekao je, zatražiće od prisutnih da ispiju zdravicu. Ali pre nego što to učini, smatrao se obaveznim da izgovori nekoliko reči.
Veoma je bio zadovoljan, rekao je on – baš kao i, zasigurno, svi prisutni – što se čini da je dugom razdoblju nepoverenja i nesporazuma sada došao kraj. Svojevremeno – što ne znači da on ili bilo ko drugi među prisutnima deli takav stav – ali svojevremeno, na cenjene vlasnike Životinjske farme njihovi ljudski susedi gledali su, ne bi on baš rekao s neprijateljstvom, ali možda sa određenom merom podozrenja. Došlo je do zlosrećnih incidenata, kolale su zamisli zasnovane na zabludama. Činilo se da je postojanje farme koju poseduju i kojom upravljaju svinje nekako nenormalno, pa će doneti uznemirujuće posledice po komšiluk. Previše je zemljoradnika pretpostavilo, bez valjane provere, da će na takvoj jednoj farmi preovladati duh neobuzdanosti i nediscipline. Oni su se plašili posledica po sopstvene životinje, ili čak i po njihove ljudske nameštenike. Ali sve takve sumnje sada su razvejane. Danas su on i njegovi prijatelji posetili Životinjsku farmu i pregledali svaki pedalj rođenim očima, i šta su tu zatekli? Ne samo najsavremenije metode već i disciplinu i red koji bi trebalo da posluže kao primer svim zemljoradnicima posvuda. On je verovao da je u pravu kada kaže da niže životinje na Životinjskoj farmi rade više i dobijaju manje hrane nego bilo koja životinja u srezu. Štaviše, on i njegovi drugovi su danas u poseti primetili mnoge stvari koje nameravaju da odmah uvedu na sopstvenim imanjima.