Nagrađivana nigerijska spisateljica Chimamanda Ngozi Adichie (1977.) zasjala je na svjetskoj književnoj sceni romanom Polovica žutog sunca u kojem prikazuje građanski rat u Nigeriji. Amerikana, njezin treći i jednako snažan roman, ocrtava život u poslijeratnoj Nigeriji, ali i u SAD-u i Velikoj Britaniji. Roman je dobio nagradu američkog Nacionalnog udruženja književnih kritičara (kojom su svojedobno ovjenčane i nobelovke Alice Munro i Toni Morrison).
Amerikana ponajprije prati sudbinu mladog para ̶ Ifemelu i Obinzea. Njihova Nigerija shrvana je korupcijom i siromaštvom, a ljudi bježe iz zemlje, i to ne zbog gladi ili rata, već zbog „letargije uzrokovane nedostatkom izbora“. Samosvjesna Ifemelu odlazi na studij u Ameriku gdje proživljava neuspjehe i pobjede, nove ljubavne veze i prekide, ali stalno osjeća težinu onoga o čemu u Nigeriji nikad nije razmišljala: svoje rase. Obinze ne uspijeva dobiti američku vizu i odlazi u Englesku gdje radi ilegalno i na kraju je uhićen.
Trinaest godina poslije Obinze živi u Nigeriji, obogatio se i zasnovao obitelj, a Ifemelu u SAD-u piše duhovit blog o rasnim temama koji joj donosi slavu i stipendiju na Princetonu. Prekretnica romana njezina je odluka da se vrati u Afriku. Nakon toliko godina odvojenosti i promjena Ifemelu i Obinze sastaju se u naizgled drugačijoj Nigeriji…
Amerikana je roman o snazi prve ljubavi i mladenačkim snovima, životu u emigraciji, političkim previranjima, američkom snu. Ona je bogata tapiserija puna živopisnih likova koja prikazuje dva svijeta, onaj nigerijski i američki. Iako progovara o tome što znači biti crne boje kože u 21. stoljeću na Zapadu i ispisuje snažnu priču o rasi i identitetu, Amerikana je u osnovi knjiga o težnji svakoga od nas da u ovome razlomljenom, napuknutom i često okrutnom svijetu nađemo svoje mjesto i smisao.
„Neke knjige pripovijedaju velike priče, neke mijenjaju naš pogled na svijet. Amerikana uspijeva u jednom i drugom.“
The Guardian
